Hrvatska: Odgovornost brodara– za štetu člana posade (PZ ČL.161.)
Brod se općenito ne smatra opasnom stvari niti se plovidba smatra opasnom djelatnošću, ali pojedine stvari na brodu u upotrebi mogu biti opasne, kao što i određene djelatnosti vezane uz samu plovidbu brodom također mogu biti opasne. Brodske stepenice ne mogu se u redovnom tijeku stvari smatrati opasnom stvari, ali i to je moguće u određenim slučajevima s obzirom na konstrukciju stepenica te način i mjesto njihove upotrebe.
"Opći pravni temelj odgovornosti za štetu zbog smrti ili tjelesne ozljede člana posade broda pretpostavljena je krivnja brodara (čl. 161. st. 1. PZ), dok je u dva posebna slučaja propisana njegova objektivna odgovornost (čl. 161. st. 2. i 3. PZ). Dakle, u slučaju iz čl. 161. st. 1. PZ, radi se o brodarevoj subjektivnoj odgovornosti kod koje se krivnja pretpostavlja. Oštećenik mora dokazati štetnu radnju, štetu i uzročnu vezu između štetne radnje i štete, a štetnikova krivnja se ne dokazuje, već se pretpostavlja. Pretpostavlja se samo najniži stupanj brodareve krivnje, obična nepažnja, a svaki viši stupanj krivnje, a to su namjera i krajnja nepažnja, oštećenik je dužan dokazati. Drugim riječima, u ovom slučaju štetnik je dužan dokazati svoju nekrivnju. U slučajevima iz čl. 161. st. 2. i 3. PZ, radi se o objektivnoj (st. 2.) i pooštrenoj objektivnoj odgovornosti brodara (st. 3.). Objektivna odgovornost brodara postojat će ako oštećenik dokaže štetnu radnju, štetu i uzročnu vezu između štetne radnje i štete. Tužitelj drži kako u ovom slučaju postoji tuženikova odgovornost kao imatelja opasne stvari, odnosno osobe koja obavlja opasnu djelatnost. Međutim, brod se općenito ne smatra opasnom stvari niti se plovidba smatra opasnom djelatnošću, ali pojedine stvari na brodu u upotrebi mogu biti opasne, kao što određene djelatnosti vezane uz samu plovidbu brodom također mogu biti opasne. Skale ili stepenice, pa tako i one brodske, ne mogu se u redovnom tijeku stvari smatrati opasnom stvari, ali i to je moguće u određenim slučajevima, s obzirom na konstrukciju stepenica i način i mjesto njihove upotrebe. Tuženici su u konkretnom slučaju osigurali tužitelju odgovarajuću zaštitnu protu-kliznu obuću, koju je on imao na nogama u vrijeme pada s predmetnih stepenica. Tužitelj je u vrijeme ozljeđivanja obavljao posao trećeg časnika palube, dakle, obavljao je posao za koji je bio školovan i dodatno obučen. Jedna od dužnosti njegovog radnog mjesta, posebno za vrijeme dežurstva (straže), pa i u vrijeme dok je brod vezan u luci radi iskrcavanja tereta, bila je održavanje mjera sigurnosti na radu. Neovisno o tome radi li se o slaboj rasvjeti brodske palube prilikom iskrcavanja tereta noću, njenoj zamašćenosti ili zamašćenosti drugih dijelova broda po kojima hodaju članovi posade broda ili lučki radnici, nedostajućem dijelu brodske konstrukcije (npr. rukohvata na stepenicama) ili nečem drugom što može dovesti u opasnost život i zdravlje članova posade ili lučkih radnika, treći časnik palube je, a posebno za vrijeme njegovog dežurstva, dužan poduzeti sve potrebne mjere radi otklanjanja takvih i sličnih opasnosti koje prijete. Tužitelj prije vlastitog ozljeđivanja nije našao ni jednu od spomenutih opasnosti. Samim tim nije držao ni potrebnim zatražiti poduzimanje bilo kakve mjere za njihovo otklanjanje. Za postojanje odgovornosti tuženika za predmetnu štetu, tužitelj je trebao dokazati postojanje štetne radnje na njihovoj strani, štete na svojoj strani i uzročne veze između njegove štete i štetne radnje tuženika kao štetnika (čl. 161. st. 1. i 2.), ili dokazati da baš u konkretnom slučaju tuženici nisu osigurali uvjete za siguran rad (čl. 161. st. 3. PZ). Brodar je tužitelju osigurao odgovarajuću zaštitnu protu-kliznu radnu obuću, a stepenice kojim se spuštao tužitelj u vrijeme ozljeđivanja, bile su takve konstrukcije koje je sa stajališta ocjene sigurnosti rada na brodu, odobrio odgovarajući registar brodova. Neovisno o tome koliko ja bila širina nogostupa na ovim stepenicama ili koliki je bio razmak među njima, pa čak i neovisno o tome jesu li ove stepenice imale rukohvate ili ne (u trenutku tužiteljevog ozljeđivanja), njihovu upotrebu u takvom konstrukcijskom stanju odobrilo je nadležno tijelo, koje je tuženicima izdalo odgovarajuće brodske svjedodžbe, uključujući i one koje se odnose na postojanje sigurnih uvjeta za život i rad na brodu. Sudski vještak je utvrdio kako i eventualno postojanje masnoće na nogostupima predmetnih stepenica, sve da ga je i bilo, nije moglo biti od utjecaja na tužiteljevo pokliznuće. Naime, vještak jasno upućuje kako masnoća teško može izravno doći na nogostupe ovih stepenica, već do toga može doći samo posredno, njenim prijenosom sa zauljenih mjesta na palubi preko cipela članova posade ili lučkih radnika. Nadalje, sve da je ove masnoće na stepenicama i bilo, što nije dokazano, ona ne bi imala gotovo nikakav učinak na smanjenje trenja između gumenih potplata tužiteljevih radnih cipela i rešetkaste konstrukcije površine nogostupa, koja onemogućuje zadržavanje tekućine na njoj. Hodanje po takvoj podlozi u zaštitnoj obući s gumenim džonom povećava trenje, jer se težina osobe u tim cipelama raspoređuje na manju površinu, pa se elastični gumeni džon profilira oko rešetkaste podloge, što uvelike isključuje mogućnost klizanja. Kod takvog stanja stvari, i ovaj sud drži kako se tuženike ne može smatrati odgovornima za štetu koju je tužitelj pretrpio predmetnim padom, pa odatle i neosnovanost tužbenog zahtjeva u dijelu koji se odnosi na isplatu nematerijalne štete, kao i isplatu materijalne štete u vidu izgubljene zarade i rente. Tužitelj je bio osposobljen i opremljen za rad u danim uvjetima, pa tako i o ispravnom načinu korištenja predmetnih stepenica, kojima je sigurno mnogo puta ranije prošao. Ovdje se očito radilo o tužiteljevoj nedovoljnoj pažnji i stoga slučaju koji mu se dogodio, a za posljedice slučaja odgovara onaj kojeg je slučaj pogodio. Tužitelj u konkretnom slučaju ipak nije ostao u cijelosti bez pravne zaštite, a zato su se pobrinuli upravo tuženici sklapanjem ugovora o radu s tužiteljem, sklapanjem NKU i odgovarajućeg ugovora o osiguranju. Odredbom čl. 22. NKU propisano je pravo člana posade na odgovarajuću naknadu zbog nastupanja trajne invalidnosti ili gubitka profesije, neovisno o krivnji za njihovo nastupanje."
Vts RH, Pž-370/2204 od 23. kolovoza 2006. godine.

 

Izvor: osiguranje.hr


Posted on Friday, February 27, 2009 (Archive on Saturday, March 14, 2009)
Posted by   Contributed by
    

Rating:
Comments:
Save

Current Rating:
ralph lauren outlet ralph lauren outlet outlet Ralph Lauren